
U kojoj mjeri
indie maskulinitet osporava historijsku konstrukciju patrijarhalnoga u
rock glazbi?
Matthew Bannister se ovim ključnim pitanjem bavi kroz dubinsko istraživanje gitarskog
indie-rocka osamdesetih godina kao kulturno i povijesno specifičnom produkcijom bijelih muškaraca. Tekstualnom analizom muzičkih i kritičkih diskursa Bannister predstavlja prvu ukoričenu studiju maskuliniteta i etniciteta unutar konteksta nezavisnih gitarskih glazbenih scena SAD-a, Velike Britanije i Novog Zelanda. Njegova je teza da su ranije teoretizacije (
rock) maskulinitete smještale u teško održive okvire devijacija unutar radničke klase i fizičkog mačizma, pojednostavljeno ih prikazujući kao neki tip 'divlje muškosti'. Ovakvi pristupi zanemaruju načine na koje se muška snaga artikulira u kulturi i to ne samo kroz reprezentaciju već i kroz intelektualni i teorijski diskurs. Pozicioniravši
indie u povijesni/kulturni kontekst
art-rocka, Bannister prikazuje kako se muška snaga može reartikulirati kroz 'visoku', avangardnu, boemsku kulturu i estetičku teoriju: kroz kanon, negaciju (
Adorno), pasivnost, voajerizam i camp (
Andy Warhol i
Velvet Underground), primitivizam i infantilizam (
Lester Bangs,
Simon Reynolds). Crpeći iskustva iz vlastitog djelovanja, Bannister istražuje čitav niz nezavisnih umjetnika -
The Smiths,
The Jesus and Mary Chain,
My Bloody Valentine i
The Go-Betweens u Velikoj Britaniji,
R.E.M.,
The Replacements,
Dinosaur Jr.,
Hüsker Dü,
Nirvanu te američku
hardcore scenu općenito i izvođače s novozelandske izdavačke kuće
Flying Nun (
The Bats,
The Verlaines,
The Chills,
The Clean, itd.) - te kroz pitanje roda, estetičke teorije i raznih pristupa povijesti popularne glazbe ukazuje na kontinuitet ovih naizgled disparatnih scena. Rezultat je knjiga koja postavlja važna pitanja o proučavanju roda u popularnoj kulturi i o stupnju kritike koju alternativne kulture upućuju dominantnim reprezentacijama roda.