Tuesday, 10 November 2009

Crne katranske kiše i vatrene stihije




Andrew Bird sve je samo ne kantautor, barem ne u onom klasičnom smislu. Možda više skladatelj koji instrumente i postupke standardne za pop-formu tretira kao samo još jedan eksperiment. Kroz fenomen pop-glazbe, poigravajući se svojom klasičnom glazbenom naobrazbom, Bird od jednostavnih etida gradi kolaže sastavljene od slojeva violinskih, gitarskih i klavirskih dionica uz tek pokoju perkusionističku intervenciju. Uz centralni fokus na vokalne i liričke ekshibicije, jedini pravi solist je – zvižduk. Birdov diskurs sve je samo ne tipičan za popularnu glazbu – njegov eksperiment s emocijama i atmosferom kontrastom između apokaliptične lirike i melodijske iskričavosti istovremeno ispunjava nadom i tugom.

U gotovo sat vremena glazbe, Bird secira generacijsku otuđenost, apsurd života u suvremenom društvu, mogućnost pomirbe kroz prihvaćanja vlastite apokalipse. Smješta agente za nekretnine, zajedno s njihovim skupim Macintosh kompjuterima, u rusku stepu u 5. stoljeće pr.n.e i istražuje eskapizam kroz vremensku dislokaciju, odnosno, putovanje kroz vrijeme. Kako sam Bird kaže, često eksperimentira s emocijom tako da ju amplificira do trenutka kada postaje potencijalno duhovita, ironična, možda čak i apsurdna. I to je upravo ono što ova ploča pruža – panoramski snimak svakog kutka svijeta u kojem se može pronaći emocija, bio on loš ili dobar, besmislen ili prepun nade.

I na kraju, kao i Bird u Scythian Empires, izvrnuvši vrijeme i uloge, zamišljam skitskog jahača kako pred izlogom prepunog plazma televizora HD rezolucije pokušava pratiti najnovije vijesti iz Darfura, proglašenje neovisnosti Kosova, ruske izbore, najnoviji napad bombaša samoubojice na bagdadskoj tržnici, snimke dekapitacije Daniela Pearla, rast dioničkih indeksa i cijena nafte i konferenciju za novinare iz Bijele kuće. Možda bi preciznije bilo reći da nekako pokušava shvatiti. I, kao ni on, ne znam gdje sam. Rezolucija je kirurški precizna, glas naratora tako istančan, spaljeni udovi tako jasni, krv tako crvena. I dalje ne mogu shvatiti kako i kada je ovaj rak toliko metastazirao. Rak duše čiji 24-satni prijenos možete pratiti preko svog kričavo-plavog ekrana ili preko širokopojasne mreže spojene direktno u neokorteks. Sve to, naravno, za 4.99 kn/min. Moj skitski jahač samo šuti. Nije mu jasno kako prognoza vremena za sljedećih nekoliko dana može biti crne katranske kiše i vatrene stihije. Ako se može pretpostaviti da mu je koncept vremenske prognoze uopće važan. Nama je to, na kraju, samo formalnost.

Andrew Bird - Armchair Apocrypha [2007]



Try | Buy | Info


No comments:

Post a Comment